Postati punopravna članica Evropske unije (EU), bez davanja ogromne prednosti nekim drugim alternativama, je nešto za šta se zemlje Zapadnog Balkana (ZB) zalažu već dvije decenije.
Ili, da stvari budu jasnije, već dvadeset godina EU poručuje da će zemlje naše regije, ukoliko budu pratile preporuke i ispunjavale uslove koji im se postave, sprovodeći reforme, postati članice EU. Te preporuke i uslovi podrazumijevaju proces pristupanja pregovorima, od kandidatskog statusa, preko otvaranja poglavlja za različite oblasti, do konačnog članstva. Ovo nije, u navedenom periodu, uspjela niti jedna od šest zemalja regije.
U medijima, ali i čestim javnim istupima naših predstavnika, možemo čuti kako u budućnosti moramo izgraditi i osnažiti institucije, jačati nezavisnost pravosuđa, vladavine prava te konstantno raditi na pomirenju u regionu. Stvarnost i politički potezi, koji su uvijek u fokusu javnosti, ne pokazuju da postoji jasno izražena volja kod svih lidera na ZB da se konačno krene naprijed kada su u pitanju evropske integracije, posebno u zemljama kao što su Bosna i Hercegovina i Kosovo.
Kada su u pitanju druge zemlje regiona, važno je istaći da Srbija pregovara već 5 godina, dok je Crna Gora na tom istom putu više od 7 godina, i to kada je u pitanju otvaranje poglavlja. Predviđanja su da će trebati još nekoliko godina da bi se ista zatvorila, što govori da su ove dvije zemlje skoro na istom nivou sa Sjevernom Makedonijom, koja još uvijek nije ni krenula sa procesom otvaranja pregovora. Iako je Sjeverna Makedonija ispunila sve od onoga što se od njenih lidera tražilo, ipak nisu dobili podršku za otvaranje pregovora zajedno sa Albanijom. Odluka da se ne otvore pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom bi se mogla pokazati kao historijska greška, i ista je dodatno poljuljala kredibilitet EU. Trenutni prioritet EU je „srediti stvari u svojoj kući“, raditi na unutrašnjim kapacitetima te Zapadnom Balkanu dati vrijeme da uradi svoju zadaću.
Da li to vrijeme pomaže i njima da naprave novu metodologiju, koja bi mogla biti korak u pravom smjeru, te da se na drugi način definiše put koji vodi ka EU, uz realniji i pošteniji pristup, ostaje da vidimo u narednom periodu. Kriteriji iz Kopenhagena, vladavina prava, konkurentnost, regionalna saradnja i pomirenje su nešto što se mora dodatno naglasiti. Također, ako se nastavi sa sistemom veta i mogućnostima da svaka od zemalja članica može blokirati dalje proširenje, nismo sigurni da li će do istog uopće i doći te postaje opravdano zašto se i sama ideja proširenja preispituje.
Sa naše tačke gledišta, EU treba pokazati da radi na jačanju svog kredibiliteta na način što će otvoriti vrata onima koji su ispunili političke uslove, te zajedno sa liderima zemalja Zapadnog Balkana raditi na prezentovanju istine o perspektivi evropskih integracija. Za ovaj region u ovom momentu, je najbolje da reformske procese sprovodi zbog sebe i svojih građana, s posebnim naglaskom na Bosnu i Hercegovinu, koja treba poboljšati svoj zakonodavni i institucionalni okvir, te to postaviti kao jedinu političku agendu da bi se osiguralo ispunjavanje ključnih prioriteta iz ???
Zapadni Balkan ne treba tražiti da uslovi budu prilagođeni njima, mora biti pokretačka snaga i ne očekivati blaži pristup ili olakšice. Mogućnost članstva u EU predstavlja priliku koju Zapadni Balkan mora iskoristiti, konačno utemeljenje stabilnosti i prosperiteta, kao i novi početak nakon svega onoga što nam se dešavalo u (bliskoj) prošlosti. Put za rješenje problema na Zapadnom Balkanu je puna integracija, a naš region nema poželjnu perspektivu bez integracije i zbog toga su nam programi koji jačaju međustranačku saradnju, ali i saradnju zemalja i političara u regionu jako bitni za budućnost i EU integracije.
Evropske integracije su zajednička odgovornost i zemalja Zapadnog Balkana i EU, te da EU pored svih svojih problema sa kojima se susreće u zadnje vrijeme mora naći dovoljno snage i političke volje da ustraje da se pitanje ovih zemalja riješi na najbolji mogući način, a to podrazumijeva odlučan nastavak politike proširenja.
U kom pravcu će se razvijati EU u budućnosti, niko ne može sa sigurnošću tvrditi, ali sigurno je da budućnost zemalja Zapadnog Balkana u Evropi nema alternativu te da mir i stabilnost EU ne mogu biti trajni bez potpune integracije zemalja Zapadnog Balkana.
Tokom rada na pripremi ovog teksta smo zaključili da su međustranačka saradnja i programi kao što je ALPI značajni za budućnost zemalja Zapadnog Balkana, jer doprinose ujedinjenu i spremnosti za saradnju te pomažu savladavanju izazova koji su ispred nas.
Članak je nastao kao rezultat međustranačke saradnje Instituta za napredno liderstvo u politici (ALPI) Crne Gore i BiH.
Članak napisali: Mensur Seferović (BiH) i Sead Šahman (Crna Gora)
