Piše: mr Ervin Ibrahimović, poslanik Bošnjačke stranke
Kuda ide Crna Gora?, ključno je društveno i političko pitanje i najznačajniji izazov savremene Crne Gore.
Odgovor na ovo pitanje moraju dati građani, jer oni odlučuju kako vide budućnost Crne Gore.
Iako postoji jasna i oštra podijeljenost društva u Crnoj Gori oko ovog pitanja, referendum iz 21. maja 2006. godine jasno je definisao i održavotvorio, za tadašnje i sadašnje društvene i političke uslove veoma ambicioznu viziju Crne Gore kao građanske, demokratske, multietničke i multireligijske, sekularne, razvijene i moderne evropske države.Bez tih vrijednosti Crna Gora ne može opstati kao slobodna, nezavisna, prosperitetna, međunarodno priznata država.
Zato 21. maj 2006. godine smatram jednim od najznačajnih datuma u istorijskom trajanju države Crne Gore, koji, usuđujem se reći, stoji rame uz rame sa 13. julom 1941. i svim drugim značajnim datumima njene istorije.
Svaka politika, posebno vladajuća, koja iz uskostranačkih, nacional-egoističkih, ličnih, ideoloških ili bilo kojih drugih interesa pokušava da ovu činjenicu prenebregne ili je nerazumna ili nedobornamjerna prema Crnoj Gori i ne može donijeti dobro njenim građanima.
Onim što je u međuvremenu učinjeno možemo biti manje ili više zadovoljni, ali je nesporno da je na temeljima te dvadesetprvomajske Crne Gore čvrsto opredijeljen i trasiran dalji put Crne Gore prema društvu razvijenih, evropskih i svjetskih demokratskih država i društava. Tu prije svega mislim na ono što je urađeno na polju pristupanja Evropskoj uniji i prihvatanja demokratskih standarda i sistema vrijednosti koje je karakterišu, kao i na učlanjenje u NATO pakt kao vojni i savez država zasnovan na civilizacijski naprednom i demokratskom sistemu vrijednosti.
Istovremeno, nije se dovoljno uradilo na rješavanju nekih unutardržavnih pitanja poput ekonomskih i socijalnih; ravnomjernog regionalnog razvoja koji je tek u zadnje četiri godine stavljen u fokus državne razvojne politike; kvalitetnije demokratizacije društva; jačanja vladavine prava; efikasnije borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala; istrage i kažnjavanja za ratne zločine iz najbliže prošlosti; procesu suočavanja sa prošlošću, te pitanja pune inkluzije manjinskih zajednica u društvo.
To jeuz neke regionalne i globalne političke tokove, stvorilo plodno tlo da u Crnoj Gori ojačaju one ideološke i velikodržavne zablude koje su nas devedesetih uvele u krvavi balkanski sukob i opštedruštvenu dekadencu.
Iako je stvarnost već nekoliko puta porazila te zablude, one su danas žive u Crnoj Gori i prijete njenom napretku i daljem društvenom razvoju.
Nažalost, danas moramo konstatovati još i da u našem društvu postoji zabrinjavajući nivo fašističke, nacionalističke i šovinističke retorike i to je problem kojem se mora posvetiti dužna pažnja.
Zato smatram da je Crna Gora danas ponovo na jednoj vrsti istorijske raskrsnice na kojoj bi morala potvrditi put u izvjesniju budućnost. Ohrabrujuća je činjenica da se taj put sa ove raskrsnice daleko jasnije vidi i prepoznaje nego što je to bio slučaj uoči i 21. maja 2006. godine, ali je teško zaključiti da to što je izbor danas lakši čini njegov rezultat izvjesnijim.
Velikodržavne, hegemonističke prijetnje crnogorskoj državnosti i nacionalnoj opstojnosti nekih nacija, koje su danas snažne, smatram ključnim kočničarima dalje demokratizacije Crne Gore.
Ovo iz razloga što je u takvim okolnostima onaj dio društvenog bića koji teži stvaranju građanskog, demokratskog, evropskog i u svakom pogledu razvijenog društva, budući da je državno i nacionalno ugrožen retrogradnim politikama i ideologijama, stavljen pred jednu vrstu imperativnog izbora koji se nameće kao egzistencijalno pitanje u državnom i nacionalnom smislu. Kako prijetnja i prinuda potiru slobodu izbora, smatram da se tek nestankom tih egzistencijalnih prijetnji može otvoriti društveni prostor za punu afirmaciju demokratskih i građanskih principa bliskih razvijenim društvima kojim, makar deklarativno, teži predominantna većina građana Crne Gore.
Za takav razvoj događaja potrebno je otvoriti ozbiljan, odgovoran i široki društveni dijalog svih društvenih struktura, koji nadvisuje sve politicke, akademske, lične, nacionalne i bilo koje druge razlike koje među nama postoje, kako bi se jednom za svagda u najvećoj mogućoj mjeri zatvorile dihotomije u društvenom biću naše države koje postoje u odnosu na najznačajnija društvena pitanja.
Ono što u ovom trenutku vidim kao problem je nespremnost, motivisana uglavnom partikularnim i nacionalegoističnim interesima i ideološkim zabludama, da se taj dijalog vodi na zdravim i realnim temeljima koji podrazumijevaju jedno novo sagledavanje istorijskih činjenica, posebno onih iz naše novije istorije, i suočavanje sa njima; stavljanje tačaka na neke istorijske zablude i ideologije o kojima sam ranije govorio; puno uvažavanje multietničke i multireligijske realnosti i potpunu afirmaciju univerzalnog prava građanina kao individue a ne kao pripadnika bilo koje grupe.
Treba, međutim, podvući da ta nespremnost ne zatvara put pobjedi građanske i demokratske Crne Gore, jer sam čvrstog ubjeđenja da je ta Crna Gora u znatnoj većini iako sa mnogo političkih i drugih razlike koje se na prvi pogled čine nepomirljivim, ali koje se u konačnici i u interesu Crne Gore i njenih građana moraju pomiriti.
Dakle, da zaključim, građanska, antifašistička, demokratska i nezavisna Crna Gora ima podršku svojih građana i svi politički faktori koji se za takvu Crnu Goru zalažu dužni su da građanima ove države kroz takvu Crnu Goru učine izvjesnom prosperitetnu, evropsku perspektivu. Svi politički akteri moraju dati maksimalan doprinos da ta podrška bude najšira moguća, jer je njena širina garant uspješnosti naše evropske i demokratske priče. Naše društvo ne smije biti taoc protivnika društvenog prosperiteta, ma koliko ih bilo.
Za bošnjački narod i Bošnjačku stranku, takva politika je imperativ. Svjesni odgovornosti pred našom zajedničkom budućnošću, stojimo još jednom bezrezervno na pravoj strani istorije.
Tekst je pisan u susret petnaestogodišnjici obnove nezavisnosti, pod sloganom “GDJE JE SADA I KUDA TREBA DA IDE CRNA GORA”
