Šef poslaničkog kluba BS, Amer Smailović postavio je pitanje ministarki kulture i medija, Tamari Vujović vezano za poništenje Rješenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara, za konzervatorski projekat sanacije, restauracije i rekonstrukcije Hajdar pašine džamije u Radulićima, u Bijelom Polju, te odbijanje Žalbe od strane Islamske zajednice u Crnoj Gori.
Pitanje poslanika Smailovića je upućeno Ministarstvu kulture i medija zbog nelogičnosti u samom postupku. Naime, nakon donošenja Rješenja o statusu nepokretnog kulturnog dobra iz 2015. godine, Uprava za zaštitu kulturnih dobara je 2022. godine donijela Rješenje kojim se daje saglasnost na konzervatorski projekat sanacije, rastauracije i rekonstrukcije Hajdar pašine džamije. Međutim, 2024. godine, isti subjekat, Uprava za zaštitu kulturnih dobara poništava doneseno Rješenje u cjelosti. Apropo tome slijedi i Rješenje Ministarstva kulture i medija, kojim se odbija Žalba koju je IZ u Crnoj Gori uložila povodom ovog slučaja.
Shodno tome, Smailović pita zarad javnosti, a prvenstveno građana Bijelog Polja, kakav će biti dalji status ovog kulturnog dobra u Ministarstvu kulture i medija.
Odgovor ministarke Vujović je da je za nastavak realizacije projekta potrebno sistematsko arheološko istraživanje na lokalitetu džamije, zbog tvrdnji iznesenih u javnost da je na tom lokalitetu ranije bila sagrađena crkva. Smatramo da ovaj stav nije dovoljno relevantan za poništenje izdatog Rješenja o saglasnosti na konzervatorski projekat sanacije, restauracije i rekonstrukcije Hajdar pašine džamije u Radulićima, već da je u pitanju podlijeganje pritiscima grupe pojedinaca.
Da podsjetimo, Polimski muzej iz Berana, kao relevantna institucija je sa saradnicima iz Beograda 2008. godine izvršila potrebna arheološka istraživanja, kojim je dokazano da je džamija građena na sterilnom zemljištu, odnosno da nema nikakvih kulturnih ostataka na tom zemljištu. Shodno tim rezultatima je doneseno i Rješenje o statusu nepokretnog kulturnog dobra.
Uzimajući u obzir izlaganje ministarke Vujović, koja je u početnom dijelu navela da je prvobitno Rješenje poništeno zbog neposjedovanja Glavnog projekta i dozvole za gradnju, postavlja se pitanje zašto realizacija projekta nije nastavljena po dostavljanju tražene dokumentacije, već je naloženo ponovno arheološko ispitivanje, konkretno metod sistematskog istraživanja, jer prema riječima Vujović, sondažno istraživanje nije dovoljno relevantno za ocjenu arheološkog statusa zemljišta na lokalitetu Hajdar pašine džamije.
Smailović je u svom završnom obraćanju skrenuo pažnju na Obavještenje o rezultatima ispitnog postupka, kazavši da se nivo i stepen zakonitosti prvostepenog Rješenja najbolje oslikava djelom prvostepenog organa, tj. Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Naime, ovaj organ je donio Rješenje dana 2. 12. 2024. godine, a Obavještenje o rezultatima ispitnog postupka je donijeto dan kasnije, 3. 12. 2024. godine., čime je očigledno izostao dijalog na relaciji Uprava za zaštitu kulturnih dobara – Ministarstvo kulture i medija, te se s pravom dovodi u pitanje ispravnost ovog postupka.
Ovaj slučaj, uz sve navedene dokaze, pokazatelj je da je struka podlegla pritiscima grupe građana, kojima je neprihvatljiva obnova Hajdar pašine žamije u Radulićima, zaključio je poslanik Smailović, nadajući se da će se kao i dosad naći kompromis u zaštiti kulturnih dobara Crne Gore.
Hajdar pašina džamija i njeni ostaci predstavljaju nemjerljivo kulturno bogatstvo Crne Gore.Radi se o jedinstvenom arhitektonskom spomeniku. To je prva izgrađena džamija na prostoru Bihora, krajem 17. i početkom 18. vijeka. Porušena je i spaljena u periodu Drugog svjetskog rata, tokom zločinačkog pohoda četnika na Bihor. Starost kulturnog dobra, jedinstvena lokacija na kojoj ne nastala, uklopljenost u prirodni ambijent Radulića, arhitektonske karakteristike, tehnika gradnje, vještina zanatskog umijeća daju ovom dobru istorijsku, ambijentalnu, pejzažnu i arhitektonsku osobenost. Ova, Hajdar pašina džamija, uz skoro otkrivene ostatke Hadži Danušine džamije u centru Bijelog Polja, predstavljaju primjer kako stvaranja kulture jednog naroda, tako i primjer potiranja te kulture i nebrige države o istim.
