Piše: Jasmin Ćorović
Prvi ozbiljniji signal da sa društvom nešto nije u redu je kada se u najvišem domu zakonodavne vlasti jedne države javi otpor ka antifašizmu. To smo ovih dana, na žalost, mogli da vidimo u crnogorskom parlamentu, kada su poslanici vladajuće većine odbili da u dnevni red skupštinskog zasijedanja uvrste Zakon o zabrani fašističkih, neofašističkih i vojno nacionalističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola.
Ovdje su do skoro tekovine antifašizma odolijevale raznim iskušenjima, unutrašnjim i bočnim udarima. Sa nedavnom promjenom vlasti, antifašizam kao jedan od glavnih stubova savremene građanske Crne Gore počinje da bije bitku sa nekim novim-starim ideologijama. Ono što je nekada bilo neupitno danas je problematično. Stari etaloni vrijednosti žele se mijenjati nekim novim. Zaboravilo se na cijenu koja je plaćena da bi se izgradilo antifašističko društvo na ovim prostorima i nanovo se, i tiho uvode ideologije čije će posljedice, bojim se brzo doći na naplatu.
Da bi se uspješno borili protiv fašizacije društva, mora se uporno upirati prstom na svaku njegovu pojavu ili emanaciju. Fašizam u savremenom dobu je mutirao, evoluirao i stvorio sposobnost prilagođavanja i mimikrije, ali krajnji stadijum fašizma uvijek je isti, stradanja i genocidi.
U Crnoj Gori za kratko vrijeme stigli smo do poražavajućeg društvenog stanja gdje je postalo moguće da jedan ministar, i to ne bilo koji, već ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava ne priznaje međunarodni sud pravde, kojeg sa druge strane priznaju sve zemlje članice unije kojoj Crna Gora teži ka učlanjenju, apsurdno. Postalo je moguće da isti ministar u svom govoru u parlamentu iznosi niz relatvizacija na račun genocida počinjenog u Srebrenici. Ono što je tragično jeste da podrška takvom čovjeku, koji relativizuje činjenice o genocidu dolazi od pripadnice naroda koji je takođe, bio žrtva genocida, i to ne od bilo koje pripadnice već od predsjednice zajednice toga naroda u Crnoj Gori. Potpuni apsurd.
Metode instalacije neo-fašizma u Crnoj Gori bazirane su na staroj provjerenoj tehnici plasiranja informacija na bazi teorije post-istine. Nažalost, današnja politika je duboko zagazila u svijet post-istina, gdje je glavni cilj informisanja u pragmatičnosti. Laž postaje nacionalni interes. Relativizacija zločina je korak ka oslobađanju od zločina. Laž se koristi kao sredstvo da bi se politički profitiralo. Ne može se odbraniti onaj koji se služi relativizacijom i emocionalnom manipulacijom u cilju postizanja političkih i ideoloških ciljeva pa makar takva podrška dolazila i od žrtve te ideologije. Borba za istinu je oblik borbe protiv fašizma.
Sa duge strane ponosan sam na moju Crnu Goru, koja je, pored svih iskušenja juče smogla snage da izglasa i stavi na dnevni red tačku Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Ponosan sam i zahvalan svim poslanicima koji su, pred početak skupštinskog zasijedanja, u znak otpora fašizmu na reverima svojih sakoa stavili Cvijet Srebrenice, neslužbeni simbol genocida koji se desio u Srebrenici 1995. godine. To je jedna, svojevrsna pobjeda stare građanske, multikulturalne i antifašističke Crne Gore nad pokušajima urušavanja slobodarske i čojske Crne Gore.
Autor je potpredsjednik Bošnjačke stranke