Piše: Sabina Muratović
Prethodnih dana bili smo svjedoci uvreda na društvenoj mreži Facebook, upućenih poslanici u Skupštini Crne Gore i profesorici na Pravnom fakultetu u Podgorici, Draginji Vuksanović Stanković. Brojni portali su objavili izjave poslanice Vuksanović Stanković i te izjave podijelili preko svojih stranica na društvenoj mreži Facebook. U velikom broju komentara objavljenih ispod izjava našla su se i dva komentara izuzetno uvrjedljive sadržine, a napisali su ih, nažalost, dva prosvjetna radnika u Crnoj Gori, i to V.D. direktora u JU OŠ „Marko Miljanov“ Podgorica i profesorica iz gimnazije u Baru. Imena im namjerno neću objavljivati u ovom tekstu, jer ću se prema ovom problemu odnositi kao devijantnoj društvenoj pojavi od strane određenih prosvjetnih radnika.
Po difoltu akcenat vaspitanja je neodvojiv od obrazovanja. Ako je tako, postavlja se pitanje kakvo smo mi društvo postali, u kojem se na račun drugog i drugačijeg od strane prosvjetnih radnika upućuju uvrjedljivi komentari?! Društvo smo koje, na žalost, u posljednjih godinu dana svakim danom sve više stagnira i što je najtužnije, društvo u kojem dva prosvjetna radnika na najprimitivniji način vrijeđaju druge. Obrazovanje u školi se bazira na nauci, nauka razvija kritičko mišljenje, a profesori su ti koji bi trebali kod djece da razvijaju kritički način razmišljanja, prihvatanja i razmatranja tuđih mišljenja i stavova, a nakon toga argumentovano opovrgavnu ili daju podršku tim stavovima. Mogu li takav način razmišljanja da razviju kod djece ova dva prosvjetna radnika? Naravno da ne! Sa ovakvim stavovima i obrascima ponašanja oni su sušta suprotnost svemu tome. Nažalost, ovakvi neodgovorni pojedinci u prosvjeti bacaju ružnu sjenku na sve one požrtvovane prosvjetare koji svakim danom ulažu ogroman trud kako bi naša djeca bila što obrazovanija, a samim tim i spremnija za život u skladu sa razvijenim ostatkom planete.
Kako očekivati prosperitet našeg društva kada nam djecu u školi vaspitavaju prosvjetni radnici koji javno vrijeđaju poslanicu Draginju Vuksanović Stanković. Danas je to bila ona, a sjutra možemo očekivati da će meta uvreda biti neko drugi. Jedini način da se ovakav devijantni vid ophođenja prema neistomišljenicima zaustavi je da svi zajedno ustanemo i pobunimo se. Ako ne zaustavimo ovakav odnos prema građanima koji imaju različito mišljenje i stav u donosu na druge, možemo očekivati da svi mi postanemo žrtve sličnog načina ponašanja. Posebno je zastrašujuće to što su ove uvrede upućene prije svega jednoj ženi, tako da moramo imati na umu da to sjutra mogu biti naše majke, sestre, supruge, ćerke.
Ono što bi trebalo krasiti jednog prosvjetnog radnika jeste njegova empatija, koju, vidimo u ovom slučaju, nemaju svi. Ne treba posebno naglašavati da su prosvjetni radnici uzor djeci kojoj predaju, te da iz tog razloga strogo moraju voditi računa o svom ponašanju, kako u školi, tako i nakon završenog radnog vremena.
U eri razvoja i upotrebe društvenih mreža, čiji su korisnici kako prosvjetni radnici, tako i učenici, strogo se mora voditi računa kakve sadržaje će plasirati na društvenim mrežama.To nikako ne smije biti govor mržnje i uvreda, iz razloga što će isti biti usvojen od strane učenika kao prihvatljiv model ponašanja.
Ono što je potrebno uvesti u prosvjeti jeste strogo sankcionisanje neprimjerenog ponašanja i ophođenja prema drugim ljudima da bi smo konačno mogli stati na kraj svim mizoginim izjavama i uvredama. Da bi borba protiv ovakvog načina ophođenja bila uspješna, potrebno je da Uprava policije i Državno tužilaštvo daju svoj doprinos borbi, tako što će prepoznati govor mržnje na društvenim mrežama i u skladu sa zakonom sankcionisati izvršioce.
Vjerujem, da su ovo bili samo pojedinačni slučajevi kršenja profesorske etike i da se u budućnosti neće ponoviti slični incidenti, te da će prosvjetari i dalje biti pozitivan uzor, kako djeci u školi, tako i široj društvenoj zajednici.
Sabina Muratović je diplomirani profesor pedagogije i članica Foruma žena Bošnjačke stranke
