Portparol Bošnjačke stranke Adel Omeragić kaže da bez procesuiranja ratnih zločina neće biti ni puta Crne Gore u EU. Dodaje da Bošnjačka stranka već godinama ne glasa za Izvještaj o radu tužilaštva i da nisu zadovolji radom u dijelu rješavanja ratnih zločina.
“Mi ne zaboravljamo deportaciju Bošnjaka iz Herceg Novog, ne zaboravljamo Bukovicu, Kaluđerski laz, kao ni sve druge ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore. Bez jasnog suočavanja s prošlošću, bez ponovnog procesuiranja i utvrđivanja odgovornosti, smatram da nema ni trajnog pomirenja ni u Crnoj Gori, ali ni u regionu”, kaže Omeragić u intervjuu za Portal Revije Fokus.
Ističe da suočavanje s prošlošću nikada nije do kraja otvorena tema u Crnoj Gori i da, 25 godina nakon genocida u Srebrenici, “svjedočimo javnom negiranju i to u Skupštini Crne Gore, od strane određenog broja poslanika vlasti, ali i od strane aktuelnog ministra pravde”.
“To nije put ka pomirenju i to je pokazatelj da kao društvo još nismo sazreli da prihvatimo da na bazi argumenata, činjenica i međunarodnih presuda razgovaramo o istorijskim događajima iz devedesetih godina”, kaže Omeragić.
Portparol BS ističe i da bi usvajanjem rezolucije o Srebrenici Crna Gora kao punopravna članica NATO pokazala posvećenost evropskim i evroatlantskim vrijednostima, čime jasno potvrđuje da je lider u regionu na planu promovisanja demokratskih vrijednosti, ljudskih prava i sloboda i suživota, kao najvećih vrijednosti društva.
“Pozivamo URU, Demokrate, Pokret za promjene, SNP i druge partije današnje vlasti koje baštine vrijednosti pomirenja, dijaloga, uvažavanja da sa riječi pređu na djela. Svako sakrivanje iza teza da je ovo politička priča je čist populizam i ne može opravdati sjutra ni jednu od ovih partija ukoliko ne budu podržale rezoluciju”, kaže Omeragić, bivši novinar koji je život i karijeru mogao, kao brojna rodbina i sunarodnici, da nastavi u SAD, ali je odbio i ostao da živi u svojoj državi, Crnoj Gori.
Prvo ste radili kao novinar, dobijali ste novinarske nagrade i činilo se da je pred Vama uspješna novinarska karijera… Međutim, danas ste portparol Bošnjačke stranke. Zbog čega ste se odlučili za taj poziv?
– Novinarstvom sam počeo da se profesionalno bavim 2013. godine, iako sam prije toga godinama volonterski pisao za određene medije. Počeo sam te 2013. godine u političkoj redakciji Dnevnih novina, koje su u to vrijeme bile pravi hit na medijskoj sceni. Bila je to novina koja je po veličini, izgledu, koncepciji drugačija od ostalih i taj period pamtim kao moj početak ozbiljnog bavljenja novinarstvom. To je bila prilika za mene, kao tada novinara početnika, da učim posao, stičem kontakte među kolegama, ali i političarima, jer sam bio vezan za rad Skupštine i Vlade. Godinu nakon rada u ovom mediju stigla je ponuda od međunarodne novinske agencije Anadolija da budem njihov dopisnik iz Crne Gore. Riječ je o svjetskoj agenciji sa visoko ustanovljenim kriterijumima rada i bio je to veliki izazov za mene. Punih šest godinama sam bio dio ovog kolektiva, gdje sam se trudio da, osim svakodnevnog izvještavanja iz Crne Gore, javnosti u regiji, ali i svijetu, predstavim prirodne ljepote, specifičnosti i zanimljivosti Crne Gore. Upravo je i moja reportaža o jednom prirodnom fenomenu u Podgorici zavrijedila pažnju žirija za dodjelu godišnje nagrade Udruženja novinara Crne Gore. S obzirom na to da sam kao novinar bio izuzetno vezan za političke događaje u Crnoj Gori, to je bila dodatno olakšavajuća okolnost da posao novinara zamijenim poslom portparola. Radeći kao portparol Bošnjačke stranke zasigurno sam dublje ušao u političke vode i smatram da je taj posao izuzetno dinamičan, zanimljiv, uvijek ste na vezi sa medijima i novinarima.
Rijetki su mladi Gusinjani koji danas nijesu u SAD. S obzirom na to da imate rodbinu u Njujorku, kako to da ste se opredijelili da živite u Crnoj Gori?
– Najveći dio moje uže i šire rodbine danas je u Americi. Razloge odlaska ne moram da objašnjavam – poznato je kako se od ranih šezdesetih godina prošlog vijeka, trbuhom za kruhom odlazilo iz Gusinja. Nažalost, taj proces iseljavanja nikada neće biti zaustavljen. Kao i brojni Gusinjani i ja sam imao priliku da se preselim i živim u Americi. Međutim, nakon obnove nezavisnosti Crne Gore mladi ljudi su dobili vjetar u leđa da svoju budućnost grade u svojoj zemlji. Upravo vođen pobjedom Pokreta za nezavisnost na referendumu, smatrao sam da treba da ostanem u Crnoj Gori. Uslijedio je period školovanja u Podgorici, nakon čega sam se brzo i zaposlio.
Da ste danas na privremenom radu u Njujorku, vjerovatno bi se pitali zbog čega Vlada Crne Gore planira da Vam ukine biračko pravo. Kakvo je Vaše mišljenje i da li smatrate da će Vlada uspjeti u namjeri da svoje državljane koji se nalaze na privremenom radu u inostranstvu, koji nemaju drugo državljanstvo i koji se ne nalaze u biračkim spiskovima drugih država, uspjeti da eliminiše iz biračkog spiska Crne Gore?
– Možda sada i budem malo subjektivan, ali smatram da niko nema bolju i posvećeniju dijasporu. Često puta kažem da su to najbolji ambasadori Crne Gore i njima dugujemo veliku zahvalnost na svemu što čine za državu Crnu Goru, za svoj narod, svoja rodna mjesta i svoje porodice. Odluka Vlade da krene u proces čišćenja biračkog spiska, na način što će se iz njega izbrisati državljani Crne Gore koji su na privremenom radu u inostranstvu je nesmotren, preuranjen i protivzakonit potez. Žao mi što Crna Gora već izvjesno vrijeme skreće s evropskog puta.
Vlada se služi zamjenom teza pa kaže našim ljudima: “Nećemo vam oduzeti državljanstvo”. Oni su naumili da im oduzmu prebivalište. Ovdje je riječ o oduzimanju prebivališta, odnosno domicila. To je mjesto gdje ostvarujete pravni subjektivitet. Prebivalište je jedno, a boravišta može biti više. Lice koje izgubi prebivalište gubi ličnu kartu i sve ono što je vezano za njegov status. Mislim da to nije pošten odnos prema našim ljudima koji su na privremenom radu u inostranstvu. Zar je to ono “hvala” za sve što dijaspora radi za Crnu Goru? Naši ljudi u dijaspori su najbolji prezenteri Crne Gore u svijetu, oni nose u srcu svoju domovinu, jer druge nemaju. Veliki broj naših iseljenika ima samo boravište, ali ne i prebivalište. Zbog toga smo mi u Bošnjačkoj stranci onako žustro reagovali na ovakav predlog Vlade. Brisanjem građana koji su na privremenom radu u inostranstvu iz biračkog spiska ova Vlada će trpjeti i političku i pravnu štetu. U regionu nema ovakvih zakonskih rješenja, a praksa Evropskog suda za ljudska prava je pokazala da su one države koje su slično nešto pokušavale rpjele i pravnu i političku štetu. Ipak, vjerujem da je predlagač ovog rješenja uvidio da je to velika greška i nisam siguran da će insistirati na ovakvom zakonskom rješenju.
Crna Gora je sve više podijeljena, a nama u Njujorku se čini da se vraćamo u devedeseta godine prošlog vijeka. Varamo li se u tome?
– Insistiranje na određenim temama, pokušaj urušavanja koncepta sekularizma i građanskog društva u Crnoj Gori, javno negiranje genocida u Srebrenici, Vlada bez predstavnika Bošnjaka i Albanaca, donošenje zakona bez usaglašavanja sa zvaničnim Briselom, sve to i nas zabrinjava i na neki način nas navodi da je to skretanje s evropskog puta Crne Gore. U ovim turbulentnim vremenima, kada se u cijeloj regiji prijeti potencijalnim sukobima, smatram da je članstvo Crne Gore u NATO garant stabilnosti, uprkos svim retrogradnim pojavama kojima svjedočimo posljednjih malo više od pola godine. Vjerujem da će evropske vrijednosti za koje se zalaže više od 80 odsto građana, biti putokaz Crne Gore i u narednom periodu.
Otkud ovolika mržnja i podijeljenost u Crnoj Gori? Da li i zbog toga što i nakon presuda Haškog tribunala neki i dalje veličaju osuđene ratne zločince?
– Suočavanje s prošlošću nikada nije do kraja otvorena tema u Crnoj Gori. Nažalost, i danas, 25 godina nakon genocida u Srebrenici, mi svjedočimo javnom negiranju i to u Skupštini Crne Gore, od strane određenog broja poslanika vlasti, ali i od strane aktuelnog ministra pravde. To nije put ka pomirenju i to je pokazatelj da kao društvo još nismo sazreli da prihvatimo da na bazi argumenata, činjenica i međunarodnih presuda razgovaramo o istorijskim događajima iz devedesetih godina.
Iako su i na teritoriji Crne Gore počinjeni zločini, još niko nije osuđen. Kakav je Vaš komentar?
– Bez procesuiranja ratnih zločina neće biti ni puta Crne Gore u EU. To treba svima da bude jasno. Bošnjačka stranka već godinama ne glasa za Izvještaj o radu tužilaštva, jer nismo uopšte zadovoljni radom u dijelu rješavanja ratnih zločina. Mi ne zaboravljamo deportaciju Bošnjaka iz Herceg Novog, ne zaboravljamo Bukovicu, Kaluđerski laz, kao ni sve druge ratne zločine počinjene na teritoriji Crne Gore. Bez jasnog suočavanja s prošlošću, bez ponovnog procesuiranja i utvrđivanja odgovornosti, smatram da nema ni trajnog pomirenja – ni u Crnoj Gori, ali ni u regionu.
Uskoro će se pred crnogorskim poslanicima naći Predlog rezolucije o Srebrenici, kojim se predviđa da se 11. jul proglasi danom žalosti i danom sjećanja na žrtve Srebrenice i da će Skupština Crne Gore u budućem radu osuditi svako javno negiranje genocida u Srebrenici. Očekujete li da će on biti usvojen?
– Priča o genocidu u Srebrenici je test demokratskog kapaciteta svakog pojedinca. I ne samo to, već i odnos svakoga od nas prema civilizacijskim vrijednostima. Crnoj Gori kao građanskoj državi, multivjerskoj i multinacionalnoj, koja baštini evropske vrijednosti, vrijednosti zaštite ljudskih i manjinskih prava, demokratije, antifašizma i čojstva je potrebna rezolucija o genocidu u Srebrenici. Danas, kada je međunarodni sud pravde u Hagu dokazao djelo genocida, kada najjače države svijeta konstantuju da se genocid desio, nedopustivo je da imamo negiranja ovog zlodjela u parlamentu Crne Gore, koje je u posljednje vrijeme sve prisutnije. Tome treba treba stati na kraj. Rezolucijom želimo da baštinimo kulturu sjećanja. Zaboravom rizikujemo da nam se istorija stalno ponavlja. Siguran sam da niko na ovim prostorima ne želi da nam se istorija iz devedesetih godina ponovi. Bošnjačka stranka želi najbolje odnose sa svim narodima, ali je neprihvatljivo da se i danas negira genocid u Srebrenici. Kod svake krivice je potrebno krivicu individualizovati. Imenom i prezimenom locirati i privesti pravdi počinice.
To je i učinjeno, za nas je to u pravnom smislu riješen slučaj. Epilog je dobijen u relevantnoj instituciji, u Međunarodnom sudu za ratne zločine u Hagu.
Juče je bilo dosta negativnih komentara zbog uzdržanosti Albina Ćemana iz Bečićeve partije po pitanju Rezolucije o Srebrenici. Kakav je Vaš komentar?
– Iako je Odbor za ljudska prava i slobode odbio da podrži rezoluciju, vjerujem da će poslanici na plenumu glasati po savjesti. Pitanje Srebrenice i odnos prema genocidu nije obično pitanje. Političke razlike se ovdje ostavljaju po strani, moramo pokazati pijetet prema žrtvama Srebrenice.
Očekuje se da će za Predlog rezolucije o Srebrenici glasati i neko od poslanika URA. Međutim, ovih dana smo svjedoci da optužbi i kontraoptužbi između Vaše stranke i njih. Možete li nam objasniti o čemu se radi?
– Usvajanjem ove rezolucije Crna Gora kao punopravna članica NATO pokazuje posvećenost evropskim i evroatlantskim vrijednostima, čime jasno potvrđuje da je lider u regionu na planu promovisanja demokratskih vrijednosti, ljudskih prava i sloboda i suživota, kao najvećih vrijednosti društva. Pozivamo URU, Demokrate, Pokret za promjene, SNP i druge partije današnje vlasti koje baštine vrijednosti pomirenja, dijaloga, uvažavanja da sa riječi pređu na djela. Svako sakrivanje iza teza da je ovo politička priča je čist populizam i ne može opravdati sjutra nijednu od ovih partija ukoliko ne budu podržale rezoluciju.
Nakon smrti lidera Rafeta Husovića, uskoro će se održati Kongres Bošnjačke stranke. Po mnogima, već je izvjestan izbor Ervina Ibrahimagića. Da li ima još kandidata za poziciju predsjednika?
– U toku su intenzivne pripreme za održavanje IV Kongresa Bošnjačke stranke. Pripremljeni su novi program i statut partije, a na Kongresu će biti usvojena još neka dokumenta. Kongres će biti prilika da stranka demonstrira jedinstvo i snagu. Odlaskom rahmetli Rafeta Husovića, koji je tvorac današnje BS, pod čijim vođstvom je Bošnjačka stranka ostvarivala značajne rezultate kako za bošnjački narod, tako i za građanski put Crne Gore, ostala je praznina. Njegova požrtvovanost, vizija i ideja, ali i želja da BS nastavi istim kursom, daje nam za obavezu da nastavimo tim putem, kako bi BS bila sve jača, a samim tim i zaštitila državne interese Crne Gore. Naravno da neće biti lako, ali naše članstvo i simpatizeri i porast podrške nam daju za pravo da idemo ispravnim putem i da ćemo tako najbolje zaštiti bošnjački narod i čuvati Bošnjačku stranku.
Svjedoci smo optužbi na račun visokih funkcionera Bošnjačke stranke u vezi kupovine stanova i raznih drugih malverazacija. Te optužbe su posebno došle do izražaja nakon što je rukovodstvo stranke odbilo da bude dio nove vlasti u CG. Koliko se te optužbe osnovane?
– Riječ je o optužbama bez osnova. Sva spočitavanja o dodjeli stanova po povoljnim uslovima za par funkcionera BS su politička kampanja određenih centara moći, usmjerena prema Bošnjačkoj stranci, ali i Bošnjacima. Država je stambeno pitanje riješila za preko hiljadu svojih funkcionera, poslanika i drugih javnih djelatnika, ali se, nažalost, u medijima samo govori o članovima BS. Uostalom, ako iko misli da je tu bilo kakvih protivzakonitih radnji, slobodno neka pokrene proceduru i neka se ispita sav taj proces za posljednjih 50 godina.
Kolika je danas procentualna zastupljenost Bošnjaka u državnim službama?
– Nažalost, od formiranja nove vlasti sve je manje Bošnjaka u državnim službama. Vidjeli smo istraživanje Građanske alijanse da je u prva četiri mjeseca nove Vlade od 220 funkcionerskih imenovanja svega sedam bilo iz redova manjinskih naroda. Ukoliko se vratimo u nazad godinu, Crna Gora je bila primjer integrisanja svih naroda u institucije sistema. Imali smo u prošloj Vladi pet ministara i potpredsjednika Vlade koji su bili Bošnjaci i jednog Albanca. Danas, od 12 ministara u Vladi Crne Gore, nema Bošnjaka, Albanaca, ni Hrvata. To dovoljno govori.
U Crnoj Gori mladi ljudi su primorani da budu aktivisti neke od stranaka kako bi kasnije dobili posao. To je bila praksa prošle, a i ove nove vlasti. Kakav je Vaš komentar?
– Živimo u vremenu kada je politika prisutna u svim porama društva. Tako je bilo u prošlosti, tako je i danas. Raduje me činjenica da se sve veći broj mladih ljudi, koji su obrazovani u inostranstvu, uključuje u rad partija i na taj način svoje znanje želi da usmjeri kroz razne politike.
Da li će Bošnjačka stranka poraditi na boljoj povezanosti sa Bošnjacima u dijaspori?
– Gotovo polovina bošnjačke populacije živi i radi u inostranstvu i čine najbrojniji segment dijaspore i iseljenika koji je stalno vezan za Crnu Goru i svoj zavičaj. Bošnjačka stranka se zalaže za organizovanu saradnju države sa dijasporom i iseljenicima, jačanje međusobne pomoći i podrške, čime se jača patriotizam prema domovini i odgovornost države prema svojim državljanima. Naša dijaspora je moćni ekonomski, kadrovski i lobistički segment našeg društva i kao takva može i treba da pomogne državi u njenom razvoju i napretku ka evroatlanskim integracijama. Bošnjačka stranka će se zalagati za zaštitu interesa dijaspore u pogledu adekvatnog razvoja diplomatske mreže, donošenje međudržavnih sporazuma o dvojnom državljanstvu i dosljedno sprovođenje Strategije saradnje sa dijasporom. Bošnjačka stranka će neposredno raditi na unaprijeđenju saradnje sa našim sunarodnicima i njihovim udruženjima u iseljeništvu i dijaspori, a naročito u oblastima važnim za očuvanje njihovog nacionalnog, kulturnog, jezičkog i vjerskog identiteta i prava.
Plašite li se da bi se zbog novonastale situacije u Crnoj Gori mogao odseliti još veći broj Bošnjaka?
– Bošnjaci su svoji na svome. Kao narod, dali smo ključan doprinos obnovi nezavisnosti Crne Gore, pokazali lojalnost državi Crnoj Gori. Ljudi su vezali svoju budućnost ovdje i nema razloga da zbog aktuelne politike bude pomisli o odlasku. Vjerujem da svi moramo dati doprinos da svakom građaninu Crne Gore, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, obezbijedimo sigurnu budućnost.