Nekoliko dana nakon obilježavanja dvadeset i šeste godišnjice Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici Rožajski parlament usvojio je odluku o proglašenju 11. jula za Dan sjećanja na žrtve Genocida. Inicijator ove odluke, u ime Bošnjačke stranke, bio je Almir Avdić, predsjednik Skupštine Opštine Rožaje. Osim o usvajanju ove odluke, Avdić za Stav govori o stanju Bošnjaka u Crnoj Gori, saradnji s Bošnjacima u regiji i državom Bosnom i Hercegovinom te o drugim značajnim temama.
STAV: Prije nekoliko dana Rožajski parlament usvojio je odluku o proglašenju 11. jula za Dan sjećanja na žrtve Genocida. Šta ova odluka znači za Bošnjake, ali i ostale građane u Crnoj Gori?
AVDIĆ: Odluku o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici donijeli smo 15. jula na sjednici Skupštine Opštine Rožaje. Ova odluka, treba to naglasiti, korespondira s rezolucijama o Srebrenici u UN-u, Evropskom rezolucijom i, naravno, s Rezolucijom koja je na inicijativu Bošnjačke stranke usvojena 17. juna u Skupštini Crne Gore. S obzirom na to da Rožaje ima epitet najbošnjačkijeg grada u Crnoj Gori, u kojem su sjedišta Bošnjačkog vijeća, Bošnjačke stranke te niza udruženja i pojedinaca koji se bave pitanjima prava bošnjačkog naroda, našao sam za shodno da poslije usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u državnom parlamentu mi prvi donesemo jednu ovakvu odluku u lokalnom Parlamentu kako bi ostali na tragu liberalnih, antifašističkih i proevropskih politika koje dokazano baštini bošnjački narod još od vremena teških devedesetih godina.
Smatram da spomenuta odluka ima višestruki značaj, posebno za uspostavljanje kulture sjećanja na počinjeni Genocid u Srebrenici. Naravno, ova odluka nije važna samo za nas Bošnjake, već za sve građane, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili bilo koju drugu pripadnost, jer predstavlja civilizacijski iskorak za naše društvo načinjen kako bi se što prije suočili s prošlošću i gradili bolje međuljudske odnose, na zdravim, istinitim i pravednim osnovama, jer Srebrenica jeste istina.
STAV: Zbog čega ste se odlučili za ovu inicijativu?
AVDIĆ: Razlozi su višestruki, ali važno je još napomenuti da i nakon 26 godina od Genocida u Srebrenici i dalje imamo jako izraženo njegovo negiranje. I koliko god bila tačna konstatacija da je negiranje genocida posljednji čin genocida, danas imamo još jednu fazu, a to je slavljenje i promovisanje kako naredbodavaca i počinilaca genocida tako i njihovih ideja, što znači da moramo biti oprezni, a ujedno i istrajni u osuđivanju ovakvih narativa i konstantnom podsjećanju na to šta se dogodilo u Srebrenici jula 1995. godine. Također, mislim da nas ovakve pojave još više trebaju motivirati da pokrećemo inicijative koje će, prije svega, osuditi zločince. Ali ne samo njih već i ideologije koje stvaraju takav ambijent. Ne smijemo dozvoliti da laž, nepravda i zlo trijumfuju nad istinom i pravdom. U suprotnom, historija nam se može ponoviti.
STAV: Kakav je trenutni položaj Bošnjaka u Crnoj Gori?
AVDIĆ: Bošnjaci u Crnoj Gori autohtoni su evropski narod sa svim svojim posebnostima i, kao takvi, sav su svoj intelektualni, vjerski i kulturni kapacitet uložili u crnogorsko društvo. Početkom devedesetih položaj Bošnjaka u Crnoj Gori bio je veoma težak, kako u vezi s ostvarivanjem njihovih prava, tako i u pogledu političkog, društvenog i bilo kojeg drugog organizovanja. Historija u protekla dva vijeka bilježi mnoge zločine počinjene nad Bošnjacima. Ti su se zločini devedesetih godina osim u Bosni ponovili i nad Bošnjacima Bukovice (opština Pljevlja). Bošnjaci su bili meta tadašnjeg državnog aparata, doživljavali torture, mučenja, prebijanja i progone, a jedina krivica bili su njihova nacionalna i vjerska pripadnost te želja za zdravim političkim progresom u cilju poboljšanja sveukupnog položaja Bošnjaka u državi u kojoj vjekovima žive. No, bez obzira na teško vrijeme, bošnjački narod uspio je opstati na ovim prostorima i nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore politički se ujediniti i dobro organizovati.
Kao rezultat toga, imali smo aktivno učešće Bošnjaka u centralnoj vlasti, sve veće prisustvo u institucijama države, čime se steklo određeno povjerenje Bošnjaka prema državi, ali i obrnuto. Za sve te iskorake, prije svega, moramo zahvaliti rahmetli Rafetu Husoviću, tadašnjem lideru Bošnjačke stranke, koji je imao viziju kako poboljšati položaj Bošnjaka i dati doprinos novom imidžu Crne Gore i njenom proevropskom i evroatlantskom putu, kojem su Bošnjaci davali i još daju nemjerljiv doprinos.
Međutim, nakon 30. augusta prošle godine, u Crnoj Gori dešavaju se stvari koje su zabrinule prije svega Bošnjake, ali i ostale narode malobrojnije u odnosu na one koji sada čine novu političku većinu u Crnoj Gori. Ponovo se vrši pritisak na Bošnjake u institucijama države, što nas umnogome podsjeća na devedesete godine, kada smo bili neprimjetni i minorno zastupljeni u državnim institucijama. Također, sve su prisutnije poruke koje su usmjerene protiv bošnjačkog naroda, a neprocesuiranje takvih pojava dodatno ulijeva dozu nepovjerenja te indirektno oživljava blisku prošlost u kojoj je najviše stradao bošnjački narod i na teritorijama gdje nije bilo direktnih ratnih djelovanja. Treba napomenuti da u sadašnjoj Vladi nemamo niti jednog Bošnjaka, što je apsurd. Vjerujem da je to jedan od najuvjerljivijih pokazatelja o profilu trenutne vlasti.
Također smo svjedoci da nova imenovanja ne daju povjerenje u trenutnu centralnu vlast, u to da ona želi stvarati građansko društvo i uvažiti demografsku realnost kada su u pitanju Bošnjaci. Danas imamo pojedince baštinike četničke, klerikalne i krajnje radikalne ideologije koji obnašaju društveno odgovorne funkcije, što sve nas kao društvo treba dodatno zabrinuti. Uvjeren sam da, zbog destruktivnog kadriranja i anomalija koje proizlaze iz takvih stavova, trenutna vlast neće imati dugotrajnost. Neminovno će doći do novih izbora ili prestrukturiranja nove većine u kojoj bi se uvažila realnost i gdje bi Bošnjaci kroz svoju participaciju u institucijama sistema na najbolji način štitili svoja Ustavom zagarantovana prava u građanskoj Crnoj Gori, kakva je ona po svom ustavnom uređenju.
STAV: Prije nekoliko mjeseci objavljena je odluka da će do kraja ove godine biti otvoren konzulat Bosne i Hercegovine u Novom Pazaru. Osjećaju li Bošnjaci u crnogorskom dijelu Sandžaka potrebu za otvaranjem konzulatu u Rožajama?
AVDIĆ: Raduje nas spremnost Bosne i Hercegovine da otvori konzularno predstavništvo u Novom Pazaru. Isto tako, nadam se da će se steći uslovi da jedna takva inicijativa ostvari i u Crnoj Gori, jer bi to za Bošnjake u crnogorskom dijelu Sandžaka bilo od iznimnog značaja. Prije nepuna dva mjeseca Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori ugostilo je člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz bošnjačkog naroda Šefika Džaferovića i to je prvi put da neko od visokih bošnjačkih zvaničnika iz Bosne i Hercegovine posjeti našu opštinu, na čemu smo, naravno, zahvalni te smatram da su ovakve posjete i dijalozi veoma važni, da doprinose stvaranju jedinstva među Bošnjacima u regionu i svijetu. Ova praksa bi se u buduće trebala nastaviti jer Crna Gora i Bosna i Hercegovina nemaju otvorenih pitanja. To je važan postulat za proširenje saradnje na svim poljima, a to je, nadam se, iznad svega i međudržavni interes. Bošnjaci iz Rožaja i cijele Crne Gore u velikoj mjeri su porodično i poslovno vezani za Bosnu i Hercegovinu, a imamo i veliki broj studenata koji ondje studiraju, što čini veoma dobar potencijal za uspostavljanje bolje saradnje, kojoj bi poseban doprinos dali mladi i obrazovani ljudi.
Na tome trebamo obostrano raditi. Osim toga, svjedoci smo da je Rožaje bilo odredište velikog broja izbjeglica za vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada su Rožajci širom otvorili svoja vrata za prihvat muhadžira iako su i sami bili u opasnosti zbog iste krivice zbog koje su prognani njihovi sunarodnjaci, koje su zdušno prihvatili kao svoje. Tada su se stekla i mnoga prijateljstva. Stoga, ako bi se bosanskohercegovački konzulat otvorio u Rožajama, to bi, poslije Povelje “Prijatelj Bosne” uručene Opštini Rožaje od Udruženja Bosanko-turskog prijateljstva “Bosfor” iz Sarajeva u znak zahvalnosti, te posjete člana Predsjedništva Šefika Džaferovića, predstavljalo još jedan važan dokaz posvećenosti matične države Bošnjacima u domovinskim zemljama.
STAV: Da li bi se time učinio dodatni korak prema zbližavanju Bošnjaka Crne Gore s maticom Bosnom i Hercegovinom?
AVDIĆ: Naravno da bi to pozitivno uticalo na zbližavanje. S obzirom i na to da imamo znatan broj naših privrednika, koji u Bosni i Hercegovini imaju veoma uspješne kompanije, mislim da konzulat može biti dodatna sprega u povezivanju naših građana s maticom bošnjačkog naroda i uspostavljanje još jače saradnje na kulturnom, naučnom, turističkom i ekonomskom polju. Ideja je veoma dobra, trebamo dati obostrani doprinos da se ona i realizuje.
STAV: Na koji način sarađujete s Bošnjacima u susjednim državama?
AVDIĆ: Saradnju imamo, prije svega, kroz institucionalno djelovanje, kao i kroz neke određene zajedničke projekte. Naime, kao Opština, uspostavili smo saradnju sa svim sandžačkim opštinama u Srbiji. Tu u prvom redu mislim na Tutin i Novi Pazar. Ta saradnja treba se ojačati kroz razne aktivnosti, pogotovo kroz projekte prekogranične saradnje, što mislim da će nam biti prioritet u narednom periodu. Imamo i međuopštinsku saradnju sa sarajevskim općinama Ilidža i Centar, koju smo uspostavili s prethodnim načelnicima, Senahidom Memićem i Nedžadom Ajnadžićem. Želim vjerovati da ćemo i s novim rukovodstvima nastaviti zdravu komunikaciju. Također, pobratimska smo općina s Goraždem. U narednom periodu, ako epidemiološka situacija bude zadovoljavajuća, želimo posjetiti sve ove općine i gradove, razmijeniti i unaprijediti iskustva te proširiti saradnju i pozvati ih u uzvratnu posjetu.
STAV: U kojem bi segmentu trebalo proširiti i ojačati odnose?
AVDIĆ: Institucionalno povezivanje treba biti prioritet, a u skladu s ustavnim i zakonskim okvirima. Izuzetno je važno da uspostavimo saradnju u ekonomskom smislu. Da pokušamo povezati naše privrednike kao i da predstavimo mogućnosti za ulaganja u realnom sektoru. Jer jaka ekonomija jednog društva garant je opstanka zajednice. Svjedoci smo posljednjih godina velikog broja odlazaka mladih ljudi iz svih susjednih zemalja pa moramo učiniti sve kako bismo taj trend zaustavili. Trebamo razmjenjivati međusobna iskustva kako bismo dali doprinos zaustavljanju migracija zbog egzistencijalnog opstanka, jer je sve veći broj akademskih građana koji odlaze u inostranstvo, što predstavlja poseban problem. Mi smo u Rožajama posljednjih godina pokrenuli znatna ulaganja u poboljšanje infrastrukture te valorizaciju turističkih potencijala (zimskog, ljetnog i ruralnog turizma), gdje je primarni projekt izgradnja Ski-centra Hajla – Štedim – Rusolija, koji po svojim karakteristikama treba biti identičan Bjelašnici, Jahorini ili Kopaoniku, s obzirom na to da ga karakterišu idealan geografski položaj i klimatske karakteristike. To će, bez sumnje, biti zamajac ostalim granama privrede, što će Rožaje visoko pozicionirati na turističkoj mapi Balkana.
